Moskovski metro (rus. Moskovskij metropoliten imeni V.I. Lenina – Moskovski metro imena V.I. Lenjina) je podzemna željeznica s najvećim brojem putnika na svijetu. Poznat je po izuzetno uređenim postajama izrađenim u bogatom socrealističkom stilu,sa ukrasavanjem se prestaje od 1958 godine,
Otvorena

15. svibnja 1935. Shirina kolosieka
    1520 mm
    Depo
    16
    Crta
    14
    Ukupna duljina svih linija
    400,2 km Moskovski metro ima ukupnu dužinu od 400,2 km, 14 linija u 200 stanica. Prosječan broj putnika u metrou je između 8 i 9 milijuna putnika (podatak iz 2014.). Linije imaju tri marizovne odlike: boju, broj i ime. Glasovne informacije u vlakovima linija je po imenu, dok se u kayusodom govoru po boji (osim pojedinačnih linija koje se razlikuju samo po nižim bojama).

Većina pruga prolazi sredinom razine osim pruga Koljcevaje (Kružne) koje imaju kose prstenove duljine 20 km koji povezuju sve ostale pruge.

Poznate strane

Čkalovska stanics

Moskovski metro radi od 5:35 ujutro do 1:04 navečer (besplatno, varira od stanice do stanice). Za vrijeme ražmje, vlakovi idu u razmacima od približno 90 sekundi na žištu linije. U tim intervalima 2-3,5 minuta, a noću 6-8 minuta

1937. prelazeći rijeku Moskvu preko mosta. Konstrukcija prvih stanica bila je zasnovana na drugim podzemnim sustavima, s rijetkim konstruktivnim inovacijama. Kijevskaja stanica je bila prva koja je imala nacionalne motive.

Dodatne dvije linije izgrađene su do početka Drugog svetskog rata. U ožujku 1938. Arbatska linija je produžena do Kurske stanice (danas je to Arbatsko-Pakrovskaja – tamno plava linija). U rujnu 1938. Gorkovsko-Zamoskvoreckaja linija je otvorena između Sokola i Teatraljnaje. Dizajn stanica je pratio popularni art-decco stil, ali kroz socijalističke vizije. Također, došlo je do tehničkih unapređenja – počelo se s gradnjom na dubokim razinama. Stanica Majakovskaja je izgrađena u ovo vrijeme.

Četvrta faza izgradnje odložena je zbog početka Drugog svjetskog rata. Dvije dionice su postale operativne – Teatraljnaja-Avtozavodskaja (3 stanice) i Kurskaja-Izmajlovskij Park (4 stanice). Ipak, izgrađena je linija koja je prelazila rijeku Moskvu, ovaj put tunelom, a socijalističke motive na stanicama zamijenili su ratni motivi.

Nakon rata počinje izgradnja četvrte faze koja je uključivala Kružnu liniju i duboku dionicu Arbatsko-Parkovskaje linije od Trga Revolucije do Kijevskaje, i površinsku dionicu do Prvomajskaje rane 1950. Vrhunac dizajna i dekoracije su evidentni na ovim stanicama.

Kružna linija je prvo planirana ispod Baštenskog Prstena (Sadovoje Koljco), kružnog bulevara koji se nalazi na granici Moskve 16. stoljeća. Prvi dio linije između Parka Kulture i Kurskaje (1950.) nalazi se ispod ovog bulevara. Kasniji planovi su izmijenjeni tako da sjeverni dijelovi linije idu na oko 1-1,5 km od prstena, čime je obuhvaćeno 7 od 9 željezničkih terminala. Sljedeći dio Kružne linije otvoren je 1952. godine (Kurskaja – Belorusskaja). Kružna linija je završena 1954. godine.
Itd,,
Razlog za izgradnju duboke dionice Arbatskaje linije bio je početak hladnog rata. Stanice su vrlo duboke i planirane su kao sklonište u slučaju atomskog napada. Nakon završetka izgradnje 1953. stare linije su bile zatvorene, a potom 1958. ponovo otvorene kao dio nove linije – Filjovskaje. U daljnjem razvoju metroa izraz “faza” više nije korišten iako se razdoblje izgradnje između 1957. i 1958. ponekad naziva petom fazom.

Remek djelo infrastrukture