Anhel Di Marija:
“Dobro se sećam kada smo jednog dana sa ocem pakovali ugalj, bilo je jako hladno i padala je kiša. Bili smo pod limenim krovom. Jako je teško boraviti u takvim uslovima. Ja sam onda otišao u školu gde je bilo toplije i osećao sam se prijatnije. Ali moj otac je ceo dan ostao na istom mestu i pakovao bez pauze. Da nije sve spakovao i stigao da proda ugalj u tom periodu, ne bismo imali šta da jedemo, jednostavno tako je bilo. Tada sam mislio i jako verovao u sebi “Doći će vreme kada će se sve promeniti na bolje”. Zato fudbalu dugujem sve.”
Izvor fotografije: Youtube/printscreen.