“Mislite li da će ljepota spasiti svijet?
Da, ali ne ljepota kao “Miss svijeta”.
Pa, ova na licu majke koja je rodila svoje dijete prije nekoliko sekundi.
Osmijeh djeteta kojeg su usvojili dobri ljudi.
Ulična umjetnost.
Slika u gradskoj galeriji koja ti je promijenila pogled na svijet.
Predenje tvoje mačke.
Šolja čaja na kišni dan.
Ples na kiši.
Kasne noćne šetnje.
Igra sunčevih zraka na lišću drveća koje sežu do zemlje i ocrtavaju zečiće.
Lijepa djevojka u parku koja ti se nasmiješila.
Dobrodušni dječak sa gornjeg sprata koji ti je pomogao kada si izgubio ključ.
Stare fotografije tvoje porodice.
Pas koji je spasio starijeg čovjeka od utapanja.
Kada doniraš staru odjeću sirotištu.
Kada kupiš doručak i čaj beskućniku na uglu.
Kada ljubiš i zagrliš svoje bake i djedove.
Kada gledaš u lokvu i vidiš toliko boja.
Kada rosa kaplje na travu i daju ti nadu.
Kada se probudiš rano da gledaš izlazak sunca i udahneš svježinu jutarnjeg hladnog
vazduha.
Kada pomogneš prijatelju da ustane kada
nema snage da stane na noge (ubacite
ovdje i direktno i metaforičko značenje).
Kada te neko uzme za ruku i zakune se u
sve da te neće izdati.
Kada i ti uradiš isto za njega.
Kada te neko samo zagrli bez pitanja ili osuđivanja.
Kada te neko razumije.
Kada ti razumiješ.”
(Ray Bradbury)