Nađoh jednu simpatičnu pričicu, a znam da je i
kod nas mnogo usamljenih, pa možda, možda
nekome i pomogne.

Elena Petrovna je postala udovica sa 68 godina. Prve godine je glupo lutala po svom prostranom stanu, usamljena i željela je umrijeti. Nije bila spremna da izvrši samoubistvo, ali je izumila indirektno samoubistvo. Boluje od dijabetesa već 15 godina, pa je počela da uzima kolače, slatkiše i sladoled u ludim količinama. Sve što godinama nije sebi priuštila. Čekala je komu. Ali vrijeme je prolazilo, a šećer je uprkos stresu i proždrljivosti bio normalan.
Nije mogla umrijeti, morala je živjeti.

Njen sin i njegova porodica žive u drugoj zemlji već godinama. Vidjela je svoju snahu samo tri puta, a unuku pet puta. Mogla je otići kod njih, zvali su je, ali tuđi svijet, tuđi jezik, izgledalo je gore od smrti.

• Vjenčajte se – savjetovali su je prijatelji – ne možete biti sami, nećete živjeti samo za penziju.
  I upoznali su Elenu Petrovnu sa različitim starijim muškarcima. Svi oni su u njoj izazivali samo jedan osjećaj – povraćanje.

Ipak, usamljenost je bila nepodnošljiva. Elena
Petrovna je objavila na društvenim mrežama: -Pozivam stariju usamljenu ženu da živimo zajedno.
Već osam godina, stan Elene Petrovne je
svakodnevni praznik. Tri starije, dobro uređene, vesele ljepotice slave svoje postojanje. Ujedinile su svoje živote, svoje penzije, svoje interese. Imaju auto, vikendicu, prilično dobar novac od iznajmljivanja stana. One nose skandinavske štapove, šetaju po parkovima, plivaju u bazenu, idu u bioskope, na izložbe, koncerte. Svugdje su dobrodošli gosti. Dva puta godišnje idu u najbolja odmarališta.

I još se nikad nisu posvađale.