Mit o orlu star je skoro isto onoliko koliko i postoji ova moćna ptica. Prenosi se uvijek s koljena na koljeno kako bi simbolično objasnilo sazrijevanje čovjeka.

Prema ovom mitu orao, ta moćna ptica živi gotovo koliko i čovjek ali samo ako prođe put bolnog umiranja i ponovnog rađanja. Nije mnogo drugačije ni sa čovjekom. Negdje u četrdesetima, ako ne i prije a nekada i kasnije, i orao i čovjek odlučuju kojim će putem krenuti, ka preranoj smrti ili dugom životu kakav im je Bog namijenio.

Orao ima najduži životni vijek među pticama. Može doživjeti i 70 godina. Međutim, kako bi doživio tu starost, orao mora donijeti tešku odluku.

Kada napuni četrdesetu njegove duge i elastične kandže ne mogu više loviti plijen koji mu služi za hranu. Njegov dug i oštar kljun postaje savijen. Njegova stara i teška krila, zbog zbijenih pera, zapinju za grudi, što mu onemogućava let.

Tada orlu preostaju samo dvije opcije – ili da umre ili da prođe kroz bolan proces promjena koji traje 150 dana. Taj proces od orla zahtjeva da odleti na vrh planine i sjedne u gnijezdo. Tu orao kljuca svojim kljunom o kamen sve dok kljun ne otpadne. Nakon što kljun otpadne, orao čeka da novi kljun naraste nakon čega novim kljunom iskljuca stare kandže. Kad narastu nove kandže, orao počinje kljucati svoja otežala stara pera.

I tako nakon pet mjeseci, orao polijeće u let ponovnog rađanja i živi još 30 godina.

Mit o orlu govori o promjenama koje se dešavaju kod skoro svakog od nas u određenoj životnoj dobi ili fazi života.

Mnogo puta, kako bismo preživjeli moramo sami započeti proces bolnih ali prijeko potrebnih promjena.

Jedino oslobođeni od bremena prošlosti i novostečenom snagom osnaženi vjerom u bolje sutra možemo u cjelosti iskoristiti ono što pred nas postavlja ovo naše danas.