Ja želim kad završim srednju u Njemačku. Već završavam B2 i ne želim ni trenutka da gubim, žali mi se prijatelj da mu je rakao njegov sedamnaestogodišnji sin. Ali sine, razmisli molim te. Odličan si učenik gimnazije, tamo ćeš biti puka radna snaga. Znaš da imamo samo tebe.Ja sam ti sine uplatio kurs njemačkog misleći da upotpuniš znanje. Da možda upišeš studij njemačkog. Šta će reći majka? Razmisli!!!
-Oče moj, ja vas neizmjerno volim. Tebe i majku. Vi ste mi sve na ovom svijetu. Za vas bih dao sve. Ali oče, ja iako imam malo godina, vidim. Vidim oče da u ovoj našoj prelijepoj zemlji za čestita insana nema mjesta. Nema za dostojan život. Vidiš oče, ja posmatram tebe sve ove godine. Krpiš kraj sa krajem, boriš se. Radiš. Da nas opskrbiš. Da nam ne fali ništa.
To neizmjerno cijenim oče. Ali nam fali.
Fali nam ovdje oče pravde. Ne želim tebe da gledam kako se ponižavaš kucajući na vrata nepismenih skorojevića tražeći za mene “vezu” da se upišem na fakultet. Sutra da se zaposlim. Ne mogu gledati oče, da kada te na telefon pozovu ovi skorojevići, ti ustaješ na noge kao da su tu. Kao da te vide. Ne mogu te gledati oče više kako se ponižavaš i tražiš od kuće do kuće glasove za njih za vrijeme izbora.
Duša me boli oče jer znam da nikad nismo otišli na odmor. Na more. Duša me boli oče kad vidim majku da izgleda kao da joj je 75 a ne 40 godina. Znam da nisi ti kriv oče. Društvo je, vrijeme ili ne znam šta? Ne mogu gledati oče da ti i majka jedini u mjestu idete autobusom u goste a svi imaju auta. Ne mogu oče, jer duša me boli. Gledao sam i tvoje pohvale i sat sa posvetom koje si u ratu dobio za hrabrost.
I ne mogu vjerovati da je se vaša generacija heroja predala tek tako. Pred naletom ovih prokletnika. Odlazim oče jer hoću da se sjećam. A da ne gledam. Hoću da zamišljam tebe i majku kako živite život dostojan čovjeka. Da se lijepo oblačite. Odlazim oče jer ne želim gledati vaš svakodnevni očaj. Odlazim jer želim da vas vidim sretne. Makar kad jednom godišnje dođem da vas obiđem. Da mi ostane uspomena da ste ponosni ljudi. Da ste pošteni ljudi. Želim da bježim od veza, afera, kriminala i lažnih patriota koji nas vode. Zato odlazim oče. Roditelji ste. Razumjet ćete. A ja vas najviše volim…
Elvir Peštalić. 📚❤️🌍