Imam 20 godina. Radim pola radnog vremena kao čistačica u velikom supermarketu. Nedavno, kada sam prala pod, prišao mi je stariji čovjek i rekao: „Hvala na čistoći! Znam kakav je to posao, sam sam prao podove 20 godina “, i naklonio .
Kako sam bila dirnuta njegovim pohvalama, a još više naklonom…
Zaplakala sam.

Danas u metrou, slušam muziku, a žena sjeda pored mene. Ljubazno traži da isključim telefon, njen pejsmejker ne radi.
U tom trenutku se moglo primijetiti kako su svi okolo počeli da gase svoje telefone.

Sa mnom u rehabilitacionom centru leži muškarac visok dva metra od četrdeset pet godina. Jako mu je bolno raditi terapiju vježbanja, ali ni jednom gestom ne pokazuje kakve paklene bolove trpi.
Danas mu je doveden njegov ogroman pas, a on je, zagrlivši ga objema rukama, glasno jecao.

Kad sam bila mala, baka bi u povratku sa pijace, donosila mi razne poslastice i govorila da je zeko prošao.
A sada leži, skoro da ne hoda, a ja joj donosim razne slatkiše i kažem: „Bako, donijela sam od zečića“.
Volim svoju baku.

Kada mi je dijagnosticiran rak, naša mačka je stalno spavala na meni. Onda se razboljela, imala je rak. Sada je ona mrtva, a ja sam dobro.
Plačem i zahvaljujem joj na svemu, jer imam muža i dvoje djece.

Ljetos sam šetala ulicom pored nekog dvorišta. Otac i ćerka sjede. Muškarac ima tridesetak godina, kćerka oko četiri – pet. Tata sjedi i ludi. Čujem, viče mi da mu pomognem. Djeca su svetinja, odlučila sam pomoći. Priđem, a on me zamoli da ispletem dvije pletenice za njegovu kćer. Pletem. Bila je prezadovoljna i poljubila me u obraz. Izgleda da se tata dugo mučio zato što je majka na službenom putu.

Nikada nisam smatrao golubove pametnim pticama. Ali, neki dan je u susjednom ulazu umrla baka koja je hranila beskućnike. Sve okolne mačke i psi su trčali na njen glas. I golubovi su letjeli. Kada je kovčeg sa tijelom iznesen iz ulaza, naletio je ogroman broj golubova. A onda, kada je baka odvedena, ptice su kružile po dvorištu oko sat vremena.
Nisam vidio toliko golubova odjednom, čak ni kada ih je moja baka hranila.

Stojim na kasi sa robom, a aparat za karticu ne radi. Nemam gotovine. Prodavac je već počeo da se ljuti, a devojka u redu iza mene pruža novac i kaže: “Plati, kasnije ćemo se se preračunati.” Kada sam joj prišao i ponudio da joj uplatim novac, pobjegla je sa riječima: „Učini nešto dobro nekome drugom. Kasnim na posao.”

Pomažući ne postajemo sveci.
Postajemo normalni.
(od Yetija)