“Provela sam sat vremena u banci sa tatom, jer je morao obaviti neku uplatu. Nisam mogla da odolim i upitala sam ga:

• Tata, da ti aktiviramo internet bankarstvo?
  Upitao me:
• Zašto bih to uradio?
• Pa, onda nećeš morati provoditi sat vremena ovdje za jedan transfer. Možeš čak i kupovati online. Bit će ti mnogo lakše i jednostavnije.
  Bila sam tako uzbuđena što sam ga uvodila u svijet internet bankarstva.
• Ako to uradim, onda neću morati izlaziti iz kuće?
• Ne. Čak ti i namirnice mogu biti isporučene na vrata. Sada sve možeš naručiti preko interneta.
  Njegov odgovor me ostavio bez riječi.

Rekao je:

• Od kada dolazim u ovu banku upoznao sam četiri svoja prijatelja, razgovaram sa osobljem koje me vrlo dobro upoznalo. Znaš da sam sam. Ovo mi treba. Volim se spremiti i doći u banku. Imam dovoljno vremena. To su kontakti za kojima žudim. Prije dvije godine, kada sam se razbolio, vlasnik trgovine od kojeg kupujem voće, došao je da me vidi, sjeo pored mog kreveta i plakao. Kada je tvoja mama pala u jutarnjoj šetnji, naš lokalni trgovac ju je vidio i dovezao kući jer zna gdje živimo.
  Da li bih imao taj “ljudski” kontakt da sve postane online? Zašto bih želio da mi se sve dostavi i prisiljava me da komuniciram samo sa mojim računalom?
  Volim upoznati osobu sa kojom imam posla. Volim stvarati veze sa ljudima.
  Tehnologija nije život.”

Provodite vrijeme sa ljudima, ne sa uređajima.

~ n.a.