Seljak…

Posle par dana boravka kod rođaka u gradu, Novka spakova svoje stvari, obuče se i sede da rođacima napiše poruku:
Dragi moji, nadam se da se nećete ljutiti što sam nenajavljeno otišla ne čekajući da se vratite s posla. Hvala vam na lepom dočeku i boravku kod vas, ali idem ja tamo gde pripadam. Pre nego što odem moram vam reći da gde god sam se ovih dana našla došla sam do zaključka da vi u gradu kad god želite nekoga naružiti, opsovati i uvrediti koristite jednu istu reč: seljak.
Na raskrsnici, na ulici, u prodavnici, u kući, to vam je prva psovka. Tako govore i stari i mladi, čak i deca. Seljek, seljačina, seljober.
Ja sam žena seljanka, ali vam moram reći da sve što jedete stvara seljak. Ne prave vam fabrike ni pšenicu ni krompir, sve to gaji seljak, sad da li naš ili onaj odakle se uvozi svejedno je.
Istina, u selu ima nepismenih ljudi, ali mudrih za ono što za život treba. Slova se mogu naučiti, ali ljudskost teško. Ima u selu i da ljudi ne govore, ali ne govorite ni vi sa onima sa kim vas samo zid deli. Niti govorite, niti se poznajete.
U selu kad neko zakuka svi potrčimo, sve zamerke zaboravimo, u gradu možeš iz glasa kukati niko se neće okrenuti.
Sve kuća do kuće, sve vrata do vrata i nikoga za drugog nije briga.
Seljak nikad u tuđe imanje neće đubre baciti. Seljak te neće na kantar prevariti. Seljak će svakog u svojoj kući dočekati i sa onim što ima ugostiti.
A, dragi moji, isto sunce greje i vas i nas. U istu zemlju odlazimo, a davno rekoše: “Čije bilo nije, čije biti neće “ Svaki je čovek isti i samo može biti dobar ili loš.
Čudni su putevi Gospodnji, naši su đedovi bili braća, naši očevi rođaci, a mi gospoda i seljaci. Naša će deca biti stranci, to je sramota, a ne moji opanci.
Ostajte mi zdravo i kad god možete, dođite.

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments