Kad se rodiš, ukrcaš se na vlak, sretneš roditelje.

Misliš da će uvijek putovati s tobom.Ipak na određenoj stanici siđu a ti ostaneš sam…

Kako vrijeme prolazi, drugi dolaze.Oni su bitni, oni su prijatelji, poznanici, naša djeca, a ponekad i ljubav našeg života.

Mnogi od njih će napustiti ovo putovanje, ostavljajući veću ili manju prazninu.

Drugi će biti toliko diskretni da nećemo primijetiti da su napustili svoja mjesta.Ovo putovanje vlakom je puno radosti, tuge, očekivanja, sreće i rastanaka.

Uspjeh ovog putovanja je imati dobre odnose sa svim putnicima pod uvjetom da damo sve od sebe.. najbolji.

Ne znam na kojoj će stanici završiti ovo putovanje, zato budite sretni, volite, praštajte.

Važno je živjeti ovako, jer kad siđemo s vlaka, morat ćemo ostaviti uspomene onima koji nastave svoje putovanje.

Pa, napravimo lijepe uspomene.

Budimo sretni s onim što imamo i zahvalimo se svaki dan što se naše putovanje nastavlja. ❤

~ Šezdeset sekundi

Baltazar