Jesi li ikad promatrao
djecu na vrtuljku?

Slušao kišu
kako pada na tlo?

Jeli li ikad pratio nemirni let leptira?
Ili gledao u sunce dok se spušta noć?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.

Vrijeme je kratko.
Glazba ne svira zauvijek.

Kad nekog pitaš: kako si?
Čuješ li odgovor?

Kad završi dan,
ležiš li u krevetu

Dok ti novih stotinu zadataka
Juri kroz glavu?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.

Vrijeme je kratko.
Glazba ne svira zauvijek.

Jesi li ikad rekao svome djetetu,
Napravit ćemo to sutra

I u svojoj žurbi
Previdio njegovu tugu?

Jesi li ikad zaboravio nešto važno,
Pustio da prijateljstvo odumre

Jer nikad nemaš vremena
Nazvati i reći: “Bok”

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.

Vrijeme je kratko.
Glazba ne svira zauvijek.

Kad bezglavo juriš prema nekom cilju
Propuštaš ljepotu puta koji te onamo vodi.

Kad zabrinuto juriš kroz dan,
Kao da si bacio neotvoren dar.

Život nije utrka
Uspori malo.

Poslušaj glazbu
Prije nego stane.

napisala djevojka koja je s neizlječivom bolešću ležala u jednoj njujorškoj bolnici.