Jedva da je dan počeo i
već je šest sati popodne.
Jedva je stigao ponedeljak
a već je petak.
… a mjesec je već prošao.
… i godina je skoro gotova.
… i već 40, 50 ili 60 godina
naših života je prošlo.
… i shvatamo da smo izgubili
naše roditelje, prijatelje oko nas.
… i shvatamo da nema povratka.

Dakle… Pokušajte, uprkos svemu,
da uživate u preostalom vremenu.
Tražite aktivnosti koje vam se sviđaju.
Ubacite malo boje
u cjelokupno sivilo koje vas okružuje.
Nasmiješite se malim stvarima u životu
koje ostavljaju melem na vašim srcima.
Pokušajte eliminisati riječ “poslije”…
Ja ću to uraditi poslije.
Reći ću poslije.
Razmisliću o tome poslije.
Sve ostavljamo za
kasnije kao da će “poslije” riješiti problem.

Nakon “poslije”,
kafa se ohladi
i poslije toga, prioriteti se mijenjaju.
Posle je čar slomljena.
Nakon toga budemo slabiji sa zdravljem.
Nakon toga djeca odrastu.
Poslije roditelji ostare.
Poslije su obećanja zaboravljena.
Poslije dan postaje noć.
Poslije život prestaje.
I tada je često prekasno.

Dakle.. Ostavimo poslije za kasnije.
Jer dok čekamo da vidimo
šta će biti kasnije možemo izgubiti
najbolje trenutke, najbolja
iskustva, najbolje prijatelje,
najbolju porodicu.

Danas je dan.
Trenutak je sada.
Više nismo u doba
u kojem možemo priuštiti sebi
da odložimo ono što je potrebno
učiniti odmah.
Život je kratko putovanje,
uživajte u njemu i uvijek
budite ljubazni.