Društvo nas uvjerava da stariti znači osjećati se loše. Psihološki eksperimenti dokazuju da je starost iluzija.
Kada je psihijatar Ellen Langer započela svoj eksperiment 1979. godine, već je imala reputaciju specijaliste koja je radije potvrdila hrabrije teorije sa još hrabrijom praksom. Ellen je praktikovala uglavnom rad sa penzionerima. Postala je autorica zaista revolucionarnog eksperimenta u staračkom domu Arden u državi Connecticut, koji je dokazao da drhtanje i briga o starima nisu tako dobri kao što se misli i da će odvesti u grob brže od bilo koje bolesti. Eksperiment je postao dio proučavanja sindroma “naučene bespomoćnosti”. Gospođa Langer nije imala namjeru zaustaviti se na tome. Njen cilj je bio da potpuno uništi dosadni oreol starosti i da dokaže da smo mladi onoliko koliko mislimo.
Ellen je odabrala osam muškaraca za svoj eksperiment. Njihova prosječna starost je 75 godina. Svi su morali živjeti u starom samostanu u New Hampshireu nedelju dana. Odabrani nisu znali šta ih čeka. Svi su zamoljeni da ne uzimaju knjige, časopise ili fotografije objavljene u zadnjih 20 godina. Kada su osmorica muškaraca ušla u kuću u kojoj su trebali da provedu nedjelju dana, poludjeli su. Osjećali su se kao da su se preselili u prošlost, a posebno u 1959. Crno-bijela televizija, stare bilješke, knjige na policama, kalendari, sve ih je to vraćalo u stvarnost prije dvadeset godina. Osim toga, od učesnika eksperimenta je zatraženo i da se oblače i ponašaju kao da je zaista 1959. godina. Samim tim oni nemaju 75, već 55 godina.
U početku je izgledalo nemoguće. Kako izbrisati zadnjih 20 godina života? Brzo su shvatili da je to vrlo lako. Kako nisu imali vezu sa vanjskim svijetom, muškarci su počeli pričati, živjeti, pa čak i razmišljati kao da je ‘59. godina. I osoblje se prema njima ponašalo u skladu s tim, ne nudeći im pomoć u premještanju teških torbi, preuređivanju polica, uzimanju tablete ili odlascima u toalet. Sve su ovo morali raditi sami!
Nakon nedelju dana eksperiment je pokazao nevjerovatne rezultate. Većina testiranih ima poboljšano držanje, gipkost, snagu mišića, vid je poboljšan 10%, kao i pamćenje, odnosno poboljšani su svi oni parametri koji se sa godinama polako gube. Osim toga, pokazalo se da je 63% učesnika na kraju eksperimenta imalo rezultate na IQ testu više nego na početku. Najzanimljivije je da su sudionici eksperimenta izgledali mlađe. Njihove fotografije prije i poslije eksperimenta su pokazane nasumičnim ljudima. Izgledali su u prosjeku tri godine mlađe.
Odnosno, eksperiment dokazuje da naše zdravlje direktno zavisi od naše okoline i modela koji se nameće. Ako sa 70 godina sebe nazivaš djedom, žališ se na starost i tražiš da te svi vode putem, osjećat ćeš se kao starac. Ali ,ako imate hrabrosti da zanemarite zahtjeve društva za ljutitim penzionerima, a do trenutka kada umrete u 95. godini, mislite da još uvijek imate 45, imate sve šanse da živite ne samo dugo nego i zdravo, da vodite aktivan i sretan život.
Godine 2009. Ellen Langer je na osnovu svojih eksperimenata napisala najprodavaniju knjigu “Nazad u smjeru kazaljke na satu”.
(Abraham Kozlov & Nadia Kuzhukin)
