Grupa istraživača je djecu od četiri do osam godina pitala šta je ljubav. Uslijedili su mnogo dublji i opširniji odgovori nego što se očekivalo. Razumijevanje ljubavi je otišlo mnogo dalje…

• Kada je moja baka dobila artritis, više nije mogla lakirati nokte na nogama. I moj djed je to uvijek radio umjesto nje, čak i kada je imao artritis u rukama. To je ljubav.
• Ako te neko voli, izgovara tvoje ime na poseban način. I znaš da je tvoje ime sigurno kad mu je u ustima.
• Ljubav je kada odeš negdje da jedeš i daš nekome većinu svog prženog krompira, a da ne tražiš ništa zauzvrat.
• Ljubav je ono što te nasmije kada si umoran.
• Ljubav je kada moja mama skuha kafu za tatu i otpije gutljaj da se uvjeri da je ukusna.
• Ljubav je kada dječaku kažeš da ti se sviđa njegova košulja i da je nosi svaki dan.
• Ljubav je kada ti tvoje štene liže lice, čak i nakon što si ga ostavio samog cijeli dan.
• Kad voliš nekoga, tvoje trepavice stalno lete gore-dole, a zvijezde padaju ispod njih.
• Ljubav je kada mama vidi tatu u toaletu i ne misli da je odvratno.
• Ako ne voliš, nikada ne bi trebao reći “Volim te”. Ali, ako voliš, moraš to stalno govoriti. Ljudi zaborave.

Autor ove studije, Leo Baskaglia, je imao za cilj pronaći najbrižnije dijete. Pobjednik je bio četverogodišnji dječak, čiji je stari komšija nedavno ostao bez supruge.
Vidjevši da čovjek plače, dijete je otišlo u njegovo dvorište, popelo mu se na koljena i sjelo. Kada ga je majka kasnije pitala šta je rekao komšiji, dječak je odgovorio:

• Ništa. Samo sam mu pomogao plakati.