Izvor: mudremisli.net

Otac i sin su jednog dana otišli u šetnju u planinu. Iznenda je sin zapeo o korijenje koje je izronilo iz zemlje i padajući na pod uzvikivao je “Ajjj!”.

Nakon toga je čuo iz daljine krik “Ajjjjj!”.
Toliko je bio znatiželjan da je zaboravio na bol i odlučio potražiti osobu koju je čuo. Dječak glasno upita “Tko je to?”, a dobio je odgovor “Tko je to?”. Sav bijesan, dječak odluči ponovno upitati: “Kukavico!” Glas odgovori: “Kukavico!” Dječak pogleda oca i upita ga: “Tata, što se ovo događa?”

I otac pokuša objasniti sinu pa mu reče “- Sine”, “poslušaj sad.“ Tada otac iz sveg glasa viknu: “Lijep si! “Glas odgovori: “Lijep si!” Otac ponovo uzviknu: “Hvala ti!” Glas reče: “Hvala ti!” Dječak je stajao iznenađen, ali još uvijek ne shvaćajući što se događa.

I tako mu otac pođe objašnjavati: “Sine, ljudi ovo zovu “jeka” ili “eho”. Ali, to je ustvari “život”.

Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih djela. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštovanje, tada razumijevaj i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekt života. Život ti uvijek vraća ono što daješ. Tijek tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih djela.”