VELIKA LJUBAV JE VJEČNA

Vidiš prijatelju, priča mi Mirza. Ja i Emina smo 15 godina u braku. Imamo dvoje predivne djece. Jasminu i Eldara. Evo 4 godine od kad je mojoj Emini postavljena dijagnoza. Ispočetka smo negirali jer znakovi bolesti nisu bili očiti.

Samo je osjetila ponekad slabost u nogama. Obišli smo sve najbolje neurologe.Tražili druga mišljenja. Plaćali privatnu dijagnostiku. To više nije bilo u svrhu dijagnostike.Više smo bježali od stvarnosti.

Htjeli smo čuti nešto drugo. Pa čak i laici kad su nam govorili da će to biti dobro, bilo nam je trenutno lakše. Ali to je bilo čisto kamufliranje. Neprihvatanje istine.

A istina je MULTIPLA SKLEROZA.Brzo napredujuća. Kroz tri mjeseca sam je morao dizati da ustane. Kroz devet je dospjela u kolica. Moja Emina. Moj život.

Nekad ugledna advokatica. Evo danas prijatelju moj..moja Emina je slijepa. Potpuno. Potpuno ovisna o meni. Ali nije klonula duhom.I sada ima osjećaj za humor. Šali se na svoj račun. Na račun svoje bolesti. Svog invaliditeta. Ali, ono što je čudno i što mnogi ne mogu razumjeti, ja je volim više nego ikada.

Više od onda kada je eskalirala ljubav dvoje studenata. Komšije se ne mogu čudom načudit. Jer su me smatrali hladnim, bezosjećajnim.. A ja je volim sve više. Što je bolest više uzima, moja ljubav prema njoj se pojačava. Moja Emina. Moj život. Sada kad je slijepa ja često zaplačem u sebi, ne zbog sebe i moje obaveze, nego naspram naše nevjerovatne ljubavi.

A ona zna, osjeća. Kaže mi:”ja vidim očima srca… Toliko je oslabila fizički, da joj može odjeća od naše Jasmine iz šestog razreda. Ljekari kažu, najdalje još 6 mjeseci. Ali koliko sam tužan, toliko i sretan s druge strane jer joj mogu pružiti 6 mjeseci ljubavi koja se može mjeriti sa onom Medžnuna i Lejle. Tim više što je ta ljubav obostrana.

Što su naša djeca rasla gledajući ljubav roditelja svojih i da u životu streme ka tome da imaju u svojim životima ovoliku količinu ljubavi. I neće pristati na ništa manje. I kada dođe dan našeg rastanka. Kada moja Emina ode, ja ću imati onaj osjećaj blaženi da sam joj pružio svu ljubav
ovog svijeta. A i ona će to znati.

Znam da će znati.Vatra te ljubavi prema njoj će me držati dok kuca ovo moje srce.. A kad prestane, ona će me čekati tamo. U nepreglednim zelenim vrtovima. I nastavićemo tamo gdje smo stali. Zauvijek.
Elvir Peštalić
Foto:Ilustracija

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments