Dječak Slavoljub Slava Кović iz Bogatića sa urezanom pretokrakom na čelu neposredno pred strijeljanje januara 1942. godine.
“Slavino zlatno ćutanje spasilo je one koji su ga primili u svoje društvo, borce Mačvanskog odreda. Zarobili ga Njemci u Milini na Ceru i sproveli u logor Zabran kod Šapca. Njemci su mislili da će imena partizana i njihovih saradnika najlakše izvući od slabašnog dječaka. Obećavali mu novac, ugodan život, Slava je ćutao. Onda ga tukli, zverski mučili. Što su ga jače tukli, Slava je tvrđe ćutao, pa su pomislili da on ćuti o nekim velikim, čudesnim tajnama. A Slava je ćutao, ne o velikim, nego o najvećim stvarima, o drugarstvu, o odanosti, o čestitosti.” 👏
U znak sjećanja na njegovu hrabrost Ljubivoje Ršumović je napisao pjesmu Poema o ćutanju.
“To što si ti učinio nije mogao svako,
to mora da se pamti
i kada nesreće odu,
svetli sa tvoga čela,
sunce petokrako,
kao najljubavnije reči:
– Slava voli slobodu”. ❤️💔