Znate li priču o čovječanstvu od Ariadne Efron?

Ariadna Efron je provela nepunih 15 godina u staljinističkim logorima. Optužena je 1939. za špijunažu na osam godina u radnim logorima. Deset godina poslije i na doživotno progonstvo u Sibiru. Vraćena je 1955. zbog nedostatka dokaza.
U nastavku je odlomak iz Ariadninog pisma.
On je o ljudskom biću…
Isti onaj koji se može uvijek primijeniti.

“Jednom su me tjerali od dalekog sjevera do Mordovie – bio je rat, bila sam gladna i uplašena. Prijetili su smrću. Na putu su me odveli u neki kamp na nekoliko dana – konvoj se promijenio. Poslali su podove na pranje u trpezariju; bila je zima, voda se zaledila na crnom podu, snage nije bilo. Bila je noć i ušao je čovjek, koji je bio i zatvorenik – pitao me gdje sam, imam li novca, namirnica za tako dug i užasan put?
Otišao je, pa se vratio, donio jastuk za spavanje, vrećicu šećera i 300 rubalja.
Velika svota novca za zatvorenika!
Dao je sve meni – stranac strancu…

Kako se zove pitam, kada se vratim pisaću
mužu, vratiće ti dug. A ovaj čovjek – visok,
mršav, živahnih veselih očiju odgovara:

• Ionako ćete zaboraviti moje ime na dugom putu. Ali, ako i ne zaboravite i napišete svom mužu i on mi vrati dug, prenos novca me neće uhvatiti. Danas smo ovdje, a sutra tamo – sve je ovo beskorisno.
• Ali kako – kažem – kome da ga vratim? Ne
  mogu to tako lako uzeti.
• Kada budeš imala priliku – odgovori on, “vrati” nekome kome će trebati kao i tebi sada. I taj neko neka “vrati” nekom drugom, a onaj trećem…
  To je ono za šta se zalažemo, draga djevojko, tako živimo!
  Poljubio mi je ruku i otišao – zauvijek.

Još uvijek ne znam ko je, kako se zove, ali ovaj dug sam dala na desetine i stotine puta i vraćaću ga dok sam živa. I dan danas mislim o njemu, a taj šećer i taj novac su mi spasili život tokom skoro
tromjesečne “faze”.

(Ariadna Efron u slovu V. F. Bulgakov
21.oktobar 1960.)