Dejana Bačko rođena je bez ruku, ali ima krila. Upoznala sam je kad je bila djevojčica na Festivalu pesnika za djecu “Bulka” u Crvenki. Tode Nikoletić, najpoznatiji rudar koji iskopava dijamante u obiku djece, predstavio mi je sitnu djevojčicu iz Bačke Palanke koja je sedela i slikala nogom. Spretno je ustala, prišla i pružila glavu da je poljubim u kosu.
U našim lutanjima i putevima djetinjstva sretali smo čudesnu djecu, ali je Dejana Bačko za mene najčudesniji primjer svoj djeci na svijetu. Pokazala je kako se može sve i više od toga, ako se ima srce iz koga rastu krila. Može se završiti škola, umetnička akademija, biti prvak svijeta u parataekvandou, voziti auto, živjeti život i sanjati svoj san. Ona je sada i mama, a od toga tek rastu krila.