,,.. Pokazivanje srednjeg prsta na ruci je postalo prilično rašireno sredstvo komunikacije.
Njegova povijest seže u antičko doba, u vrijeme grčkih drama i tragedija i starorimskih uprizorenja. Iz povijesnih zapisa znamo da se koristila i na pozornicama starog Rima, kao i prilikom sukoba u Senatu. Zvali su to Digitus Impudicus ili “drski prst”.
Ova gesta, dakle, bilježi višetisućljetnu upotrebu sve do današnjih dana.

U to se uklapa i anegdota koja se vezuje uz borbu francuskih i engleskih vitezova za prevlast u sjevernoj Francuskoj tijekom Stogodišnjeg rata. Prije bitke kod Agincourta 1415., jedan Francuz, očekujući nadmoćnu pobjedu nad Englezima, predložio je da se zarobljenim engleskim vojnicima odsiječe srednji prst. Naime, bez srednjeg prsta bilo bi nemoguće razvlačiti poznati engleski dugački luk, napravljen od prirodnog drveta engleske tise, što bi ih onesposobilo za buduću borbu. A udarna snaga engleske vojske bili su upravo ti velški strijelci s dugim lukovima. No, malobrojniji Englezi uspjeli su, upravo zahvaljujući svojim dalekometnim strijelama, katastrofalno pobijediti brojčano nadmoćnije Francuze. Znajući za francusku prijetnju odsijecanja srednjeg prsta, Englezi su se rugali pobijeđenim Francuzima mašući srednjim prstom govoreći: vidi još uvijek možemo razvlačiti svoje lukove. Ovo ruganje preraslo je u oblik rugajućeg pozdrava.”

✍ Vedri duh