Vuk samotnjak je jugoslavenski film iz 1972. godine u kojem je svoju prvu ulogu odigrao Slavko Štimac, koji je tada imao 11 godina. Režirao ga je Obrad Gluščević, koji je zajedno sa Stjepanom Perovićem napisao i scenarij. Premijerno je prikazan na Festivalu jugoslavenskog filma u Puli 1972. godine.

Ovo je film o prijateljstvu između dječaka i psa. Radnja se odvija u Lici, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Dječak Ranko u planini pronalazi velikog psa, njemačkog ovčara, koji je tu ostao nakon rata. Ranko ga spašava iz zamke u koju je sam upao i sprijateljuje se s njim. Prema natpisu na medaljonu na ogrlici naziva ga Hund. No, budući da je pas sličan vuku, mještani smatraju da je to opasan vuk, samotnjak, i da ga treba ubiti. Zbog toga se dječak boji za svog ljubimca. Ona mu potajno nosi hranu u planinu. Jednom ga je pas spasio od vuka. Seljaci organiziraju lov, jer vjeruju da je ovaj vuk samotnjak zaklao ovce u toru. U posljednjem trenutku dječak spašava svog prijatelja.

U Lici 1971. nije bilo dovoljno snijega, pa je film sniman u Sloveniji, a dijelom i u Zagrebu, u studiju Jadran filma.

Film je osvojio mnoge tadašnje nagrade u zemlji i inozemstvu: “Srebrnu arenu” za drugi najbolji film i nagradu publike “Jelen”, u Puli, 1972. Slavko Štimac dobio je nagradu Doma pionira u Nišu, 1973., Nagrada snimatelja, Gijon (Španjolska), Nagrada Jovellanos, Nacionalni centar za film za djecu i mlade, Gijon, 1972., Nagrada Zlatni delfin za najbolji igrani film, Teheran, 1972., Nagrada za najbolji igrani film, Damask, Nagrada ” Chauette”, Bruxelles, 1980.