ZBOG NJIH ĆETE PUSTITI SUZU Najpoznatije jugoslovenske balade kriju ove POTRESNE ISTINITE PRIČE

Izvor: https://www.blic.rs/ Autor: Lj.T.

Od nastanka Jugoslavije do njenog raspada muzičkim vodama vladale su brojne pop-rok grupe. Neke od njih uspele su da opstanu za vreme i posle propasti nekada najveće države na Balkanu, ali jedno je sigurno – svaka grupa je imala želju da bar malo iznese svoje stavove i gledanje na svet u pesmama.

FOTO: EMIR SRKALOVIĆ / PROMO

Većina nas balade stare Jugoslavije sluša u trenucima kada plače ili na radiju dok se vozi autom, a malo njih zna da se iza brojnih pesama krije istinita životna priča. Ljubavne prevare, tragedije ili smrti, podstakle su autore da u onim teškim trenucima svoj bol u srcu prenesu u stihove koje će obležiti istoriju jednog vremena. Tako je Zdravko Čolić pesmu „Ona spava“ opisao po slučaju koji je tih dana potresala ceo Balkan, a Milan Mladenović je jednu numeru posevetio devojci koja je preminula od predoziranja heroinom, tada tek pristiglom na ovim prostorima. Počnimo redom, da saznamo šta se sve krije iza sudbina najvećih hitova.

Kada je Darko Rundek 1985.godine objavio pesmu „Ena“ u javnosti je počela da kruži prida da ju je posvetio tada fatalnoj glumici Eni Begović koju je upoznao tokom njenog snimanja filma „Balkan ekspres“. Ljubavna veza koja se rodila između njih bila je predmet svih priča u gradu, a navodno lepa plavuša mu je pružala ogromnu podršku da prebrodi probleme sa narkoticima i dobije bitku sa drogom. Nakon prekida veze, napisao je pesmu kojom je želeo da sačuva od zaborava ovaj period života. Sa druge strane, u medijima kada su ga pitali odakle mu inspiracija za ovu pesmu, uvek je davao kratke odgovore.

–  Ena je proizvod pesničke slobode, tako se zove jer se rimuje sa žena – glasila je izjava pevača.

Čuvena grupa „Bijelo dugme“ ima brojne hitove, ali jedna ima romantičnu ljubavnu priču. Pesmu „Selma“ napisao je Vlado Dijak posvetivši devojci Selmi Borić u koju je bio zaljubljen. U jednoj emisiji Selma je objasnila da je 1945. Godine kada je imala svega 16. godina upoznala Vladu, koji je bio zaljubljen u nju. Bila je rodom iz Zenice, a na fakultet je išla u Sarajevo. Često je vikendom putovala kući vozom i jedanput je Vlado sreo na tom putu. Ponudio se da joj ponese mali, tamnocrveni koferčić do železničke stanice. Ispratio je u voz, prozor pored kojeg je sela bio je razbijen. On joj je dobacio: „Selma ne naginji se kroz prozor“. Nakon tog susreta, Vlado Dijak je napisao pesmu, a Selma nije znala da je takav utisak ostavila na njega. Tek joj je 1962. njen otac poslao novine u kojima je bila objavljena pesma Selma. Niko od kolega joj nije vjerovao da je ona baš ta Selma o kojoj se pjeva. Prvi put Selma je čula tu pesmu u izvedbi “Bijelog dugmeta” 1975. godine u koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“. Vlada njoj nikada konkretno nije izjavio ljubav, samo je zadivljeno gledao, rastali su se, a nikad se čak nisu ni poljubili.

Teška životna priča krije se iza pesme „Jelena“ grupe „Bolero“. Mnogo puta publika je poslušala i u zanosu pevala legendarni hit. Svi su mislili da je posvećena devojci jednog od članova benda. Prava istina je potpuno drugačija – Mišo Bartulica, autor teksta i član benda, posvetio je ove teške stihove majci koja ga je ostavila po rođenju. Prema pričama starijih fanova, kada je kasnije pokušao da je pronađe, ona nije htela da ga vidi, što je opevao u poslednje dve strofe pesme. Nakon ovog saznanja, a ponovnim slušanjem “Jelene”, i današnjim generacijama oči se napune suzama. Numera Zdravka Čolića “Ona spava”, krije jezivu priču o devojci koju su pokušali da siluju. Više o tome saznajte klikom na link.

Kada je davne 1993. godine “Prljavo kazalište” snimilo baladu “Tu noć kad si se udavala”  svi su bezbroj puta preslušavali pesmu i znali da će postati veliki hit. Prava istina koja se sakriva iza ove numere je jedini razlog zbog kog je pesma pretužna, a istina nestvarno bolna. Uz ovu pesmu mnogi već dvadesetpet godina pate, a da ne znaju kakva istina se krije iza nje. Vođa benda Jasenko Houra imao je devojku koja je bila centar njegovog sveta. Kako je morao da ode na odsluženje vojnog roka, njihov rastank je bio neminovan. Nije imao želju da se zauvek raziđe sa njom, već je mislio da će ga čekati kada se vrati sa služenja vojske. Oboje su se složili da će ljubav nastaviti nakon povratka iz službe. Posle godinu dana vratio se u rodni grad, a njegov bend je već imao zakazanu svirku na jednoj svadbi. Kada je došao u restoran imao je šta da vidi, njegova devojka se udaje za drugog. Jasenko nikada u javnosti nije želeo javno da govori na ovu temu, ali u pojedinim starim prepričavanjima ove priče pominje se da je devojka, malo nakon venčanja, oduzeli sebi život tako što je pucala u glavu.

Javnost 1974. Godine ostala je u šoku kada je devojčica Milica Kostić koja je bila učenica srednje medicinske škole skočila sa 11.sprata Rubinove kule u Kruševcu. Naime, Milicu je na prevaru jednog momka došla u stan u koji su je pozvao kako bi telefonirala njegovoj devojci. Taj mladić je bio jedan od petorice nasilnika koji je zajedno s njima želeo da izvrši grupno silovanje. Preklinjala je i molila da je puste, a oni su ostali odlučni pri nameri, te je Milica jedini spas našla u bekstvu. Budući da je htela da sačuva svoju čast, odlučila se za bekstvo. Kada je ostala sama u sobi, skočila je kroz prozor sa 11. sprata.  Sa teškim povredama prebačena je u bolnicu gde je nekoliko dana kasnije preminula. U sećanju na ovaj događaj, Čola je napisao pesmu koju je posvetio njoj.

Neuzvraćenu ljubav iz mladosti čuveni pevač i kompozitor Arsen Dedić opisao je u pesmi „Ne daje se Ines“. Arsen i splićanka Ines Barezi upoznali su se zajedno u Beogradu, gde su započeli svoju ljubavnu romansu. Ljubavna priča nije dugo potrajala i bila je toliko jaka da je na Dedića ostavila veliki trag, te je imao želju da je pretoči u pesmu koju će mnogo kasnije izvesti Rade Šerbedžija. Ines se nekoliko godina kasnije preselila u Milano gde se udala za jednog Italijana.

Kada se pomene pesma „Bacila je sve niz reku“ svima je to asocijacija na grupu „Index“, međutim nju je za Davorina Popovića napisao Kemal Monteno.

– Davor je imao curu, bili su pred brakom. Velika je to ljubav bila. I njoj se ukaže prilika da ide u Ameriku. Ali već je bila trudna i ona se odluči da abortira. Tako je nastao taj deo “nosila je našu ljubav, našu sreću prvi cvet, bacila je sve niz reku i pošla u drugi svet“ – ispričao je u jednom intervju Kemal. Nakon dugo godina na jednom nastupu u Švedskoj Davor je ugledao u publici devojku, krenuo je da je traži, međutim nije uspeo. U isto vreme dok je pisao za Davora pesmu, Keml se zaljubio u izvesnu devojku iz Čapljine:

– Šta ću, zaljubio se. Pođem u Čapljinu nju da potražim, odem onim ćirom do tamo. Lutam, gledam hoću li je negde sresti, ništa ne znam, ni gde živi, ma ništa. Idem tako po onoj Čapljini, leto, osamdeset stepeni, i odjednom, na nekom ćošku, stoji ona, bosa, a oko nje – cveće. Prodaje cveće. I meni tako ta slika ostane. Tako nastane deoo „stajala je usred bašte ko najlepši cvet“ – objasnio je Monteno.

Svako ko je bar jednom bio zaljubljen u devojku koja nosi ime Tamara posvećivao joj je istoimenu pesmu od Borisa Novkovića. Prema njegovim rečima, on je za vreme srednje škole napisao ovu pesmu, po uzoru na ljubavnu priču svog prijatelja koji je raskinuo sa devojkom. Nekoliko godina kasnije kada je saznala da se radi o njoj, javila se njegovom prijatelju, ali od pomirenja nije bilo ništa.

– Pesma je nastala jednostavno, tad sam bio klinac, tinejdžer, imao sam 17 godina. Napravio sam pesmu, ali sam imao problem s tekstom jer sam tad pisao sve pesme na engleskom. Nazvao sam prijatelja koji mi je došao u pomoć i zajedno smo seli. Uzor nam je bio jedan prijatelj koji je doživio jednu tragičnu ljubav za zaista jednom Tamarom i tako je nastao tekst – rekao je Novković jednom prilikom.

Važila je za jednu od najtraženijih jugoslovenih mankenki, Biljana Nevajda Šević od Bore Đorđevića tadašnjeg dečka u amanet je dobila čak dve pesme. Prva „Ostani đubre do kraja“ nastala je nakon njihovog raskida i Biljaninog odlaska u Sarajevo.

– Bilo je veče. Zvoni telefon, javlja se Bora. Moli me da se nađemo “Pod lipom” da mi pročita pesmu koju mi je napisao. Spremim se i odem da ga vidim, kad tamo… Baš kao u pesmi: “Dok stoji za šankom delimično pijan, mrzeći pomalo i sebe i druge, ubija lagano konjak, cigarete” (smeh). Sednemo za sto i on mi onako u cugu, iz svoje čuvene sveščice, u koju je zapisivao stihove, pročita: “Nisam od onih koji cvile, više te nemam i šta tu mogu, bar se nasmeši kada me vidiš, ostani đubre do kraja!” U prvi mah mi je to “đubre” zvučalo pomalo grubo, ali kad sam shvatila da je to “đubre” zapravo jedna opasna, fenomenalna osoba kojom je on očaran, a ona ga nemilosrdno ostavlja, definitivno mi se dopala pesma! Međutim, to je bilo sve. U tom trenutku nije izazvala nikakav potres u meni. Sećam se da sam čak bila ravnodušna i kada su tu stvar puštali na mojoj svadbi. Uošte me nije doticala – ispričala je jednom prilikom Biljana i dodala kako je pesma „Dva dinara druže“ nastala iste večeri nakon što je otišla zauvek od Bore.