Ako je dete nemirno, to mora biti zato što ga roditelji nisu dobro odgojili.
Ako dete gleda crtiće na mobilnom telefonu roditelji su sigurno lenji i ne žele se baviti svojim detetom.
Ako je dijete u vrtlogu suza nakon što je neko od roditelja podigao glas na njega, roditelji nemaju dovoljno strpljenja da budu dobri roditelji.
Ako dete jede slatkiše, roditelji su ga previše razmazili.
Ako dete uđe u majčin ruž i namaže ga po licu, roditelji su prepopustljivi i nisu pazili na njega.
Nije važno što se dogodi, sigurno je to zbog loših roditelja.
Hm… nije uvek sve tako jednostavno.
Jer možda su mama ili tata, koji nisu “čuvali svoje dete”, bili u važnom poslovnom pozivu.
Možda su mama ili tata koji “nemaju strpljenja” samo imali loš dan.
Možda mama ili tata koji “ne provode pravila odgoja” stvarno imaju dijete s ADHD-om.
Možda “lenji” mama ili tata svom detetu dali mobilni jer su samo trebali odmor nakon što je celi dan bili bez prestanka uz njega.
Roditeljstvo je teško.
I svaki dan roditelji se suočavaju s odlukama o tome kako odgajati svoju decu: od toga čime će ih hraniti do toga kako ih disciplinovati.
I ne postoje potpuno isti roditelji.
Mi smo ljudi i pojedinci s različitom istorijom, temperamentom i različitom decom.
Zato, ako možemo pomoći i savetovati roditelje, činimo to. Ali nemojmo ih tako lako osuđivati, jer nismo u njihovoj koži. Ako ne želimo pomoći, nemojmo im ni otežavati.
(Nepoznat autor). ❤️🙏