Kada si bolestan, daćeš sve da ozdraviš i obećati sebi da ćeš uraditi mnogo toga ako dobiješ još jednu šansu…
Kada ozdraviš, počinješ ispočetka i uglavnom ne održiš riječ.
Kada imaš mnogo novca, uvijek se žališ da si umoran i ne suočavaš se sa odgovornošću…
Kada si siromašan, žališ se da si slabo plaćen i učinio bi sve da budeš bogat…
Kada ste u braku, uvijek kažete da ste umorni od porodičnih obaveza i vašeg životnog partnera i da volite slobodu…
Kada ste sami, stvarno želite da nađete nekog dobrog sa kim ćete dijeliti svoj život…
Kada imaš auto, uvijek si uzrujan što je održavanje skupo i želiš noviji…
Kad nemaš auto, umoran si od toga da budeš pješak i zavidiš onome ko ga ima…
Kada imate djecu uvijek ste iscrpljeni i ponekad se osjećate kao da vam je sve to previše…
Kada nemaš djecu, stvarno poželiš da imaš…
Kada si dijete, pretvaraš se da si odrastao i
daješ sve od sebe da brže odrasteš…
Kada odrasteš, pomisliš, bolje je biti dijete…
Kada su ti roditelji živi, umoriš se od toga da te stalno gnjave…
Kada roditelji odu, dao bi sve da samo čuješ njihov glas, makar i na minut…
Kada živite u stanu, sve bi dali da imate kuću u prirodi…
Ako imate kuću, niste zadovoljni jer njeno održavanje oduzima previše vremena…

Takav je čovjek.
Vječno nezadovoljno biće koje se uvijek fokusira na ono što nema…
Gubi vrijeme tražeći sreću negdje u
bezgraničnom univerzumu, a zapravo je “sreća” danas, baš ovdje, baš tu oko tebe.